Trumpova pobjeda – sebičnost zapada
This article was first published at/Ovak članak je prvo objavljen na:
http://www.6yka.com/novost/117342/trumpova-pobjeda-je-sebicnost-zapada
Nakon što se prašina poslije izbora u Americi malo slegla, možemo uočiti jedan trend koji uzdrmava zapadni svijet i uređenjenje pod kojim smo živjeli nakon 1945.
Iako je bilo naznaka kako bi Donald Trump mogao pobjediti, pogotovo nakon Brexit-a, većina posmatrača, pa sve do samog Trump-a i njegovog tima, nije ipak očekivala da bi se tako nešto zaista moglo desiti. Potpuna nepripremljenost drugih država, uključujući svih najbližih saveznika SAD-a, Bijele Kuće i Trump-ovog izbornog štaba za ovaj izborni ishod ima ponajviše veze sa ličnošću Trump-a, njegove ksenofobične, rasističke i seksističke kampanje, njegovog neiskustva i neznanja o gotovo svemu. A ipak, milionima ljudi, ponajviše bijelcima radničke klase, gubitnicima globalizacije, koja je krenula upravo iz njihove zemlje, to sve nije smetalo. Njihova poruka je bila jasna: ne zanima nas šta ce biti sa svijetom, nama je dosta establišmenta i neka sve ide u vrag.
To što su upravo milioni ljudi bez posla ili niskih primanja, koji žive u prijedelima SAD-a opustošenim nakon transfera proizvodnje u Kinu i druge zemlje jeftine radne snage, dali apsolutnu moć jednoj stranci koja se pogotovo poslednjih 20 godina isključivo brine za najbogatije pojedince i velike korporacije, nije bez ironije. Ali isto tako su mnogi Britanci, koji su živjeli u predjelima Velike Britanije sa najvišim subvencijama iz strukturnih fondova Evropske Unije, glasali za Brexit, koji će, ako i kad bude sproveden, učiniti njihov život još težim. Glasanje protiv sopstvenih interesa nije dakle samo na Balkanu popularno.
Glasanje protiv sopstvenih interesa nije dakle samo na Balkanu popularno.
Širom Evrope su ojačale ultradesničarske stranke (AfD u Njemačkoj, Front National u Francuskoj, FPÖ u Austriji, ali takođe u Nizozemskoj, Švedskoj i Danskoj) ili populistički pokreti (Syriza u Grčkoj, Movimento 5 Stelle Beppa Grilla u Italiji ili Most u Hrvatskoj). Desničarskim strankama je zajedničko da su stranci u njihovim zemljama krivi za sve i da je Evropska Unija oslabila mogućnost nacionalnih država da same odlučuju o svojoj sudbini. Dodajmo tu još jačanje autoritarnih režima kao u Rusiji ili Turskoj, pa čak i unutar EU kao u Mađarskoj, koji naočigled pružaju jednostavne odgovore na kompleksne probleme, i ništa više. Ograničavanje ličnih sloboda i ojačane kontrole države neće riješiti nijedan ekonomski problem, jer takvi režimi, istorijski i strukturalno gledano, nikad za to nisu bili u stanju.
Šta je zapravo u korjenu ovog trenda? Zapadna Evropa i Sjeverna Amerika su nakon Drugog svijetskog rata bilježili gotovo neprekidan ekonomski rast. Od automobila, kompleksne tehnologije do odjeće, sve za šta je postojala potražnja širom svijeta, proizvedena je u tom dijelu planete. Takozvani treći svijet je živio u bijedi, Sovjetski blok u svojoj samoizolaciji. Treći svijet nije više bijedan, istočni blok je, osim Rusije, dio Evrope, a proizvodnja je zbog pohlepe velikih korporacija preselila u Aziju, pogotovo Kinu, koja je zbog toga stekla veliku ekonomsku moć. Evropa ekonomski stagnira i pritom je još meta velikih migracionih tokova.
Trump-ov slogan „Make America great again“ nije ništa drugo nego priželjkivanje jednog vremena kada je skoro sve bilo Made in USA. To vrijeme je odavno prošlo i neće se vratiti. Prije nego što nam je skoro sve što koristimo sada “Made in China”, bilo je “Made in Japan”. Amerika još uvijek prednjači u inovacijama, ali ih nakon izuma ne proizvodi. U Evropi smo navikli na dobrobiti socijalne države i najveći životni standard u istoriji covječanstva.
Trump-ov slogan „Make America great again“ nije ništa drugo nego priželjkivanje jednog vremena kada je skoro sve bilo Made in USA.
Taj standard je sada ugrožen, a mnogi ljudi sa raznih kontinenata uz to još žele da učestvuju u njemu. Zapadnjaci su te ljudi prije samo znali sa svojih putovanja u egzotične zemlje, ali ne prija im da žive sa njima u istoj zgradi. Sebičnost je riječ koju trazimo za ove nove političke fenomene. Sebičnost u očuvanju životnog standarda i nespremnosti da ga podjele sa drugima. Klasične političke stranke nemaju odgovore i riješenja za podmirivanje te sebičnosti. Svijetski poredak nakon 1945. izgleda neodrživ, vikači jednostavnih odgovora, kao i tridesetih godina prošlog vijeka, imaju svojih 15 minuta slave. Razlika izmedju 1936. i 2016. je da danas znamo da nam sa njima neće biti bolje. Nije sve tako crno, jednostavno moramo biti kreativni u nalaženju novih riješenja. Činjenica da nikad nije bilo manje siromaštva u svijetu kao danas je dobra stvar, dugoročno svi profitiramo da je što većem broju ljudi ipak malo bolje.
adlen šiljak 